1
I dogodi se u te dane, da je izašla naredba cara Augusta da se provede popis cijelog svijeta.
2
Ovo upisivanje je prvo učinjeno kada je Kurenius bio upravitelj Sirije.
3
I svi odoše da se upišu, svaki u svoj grad.
4
I Josip također uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem, jer bijaše iz kuće i porodice Davidove,
5
da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila odlično sa svojim djetetom.
6
I dogodi se, da dok su bili tamo, ispuniše se dani da ona rodi;
7
i rodi svog prvorođenog Sina, i povija Ga u pelene, i položi Ga u jasle, jer nije bilo mjesta za njih u svratištu.
8
I bijahu u istoj zemlji pastiri, boraveći u polju i čuvajući stražu nad svojim stadom noću.
9
I gle, anđeo Gospodnji stajaše kraj njih, i slava Gospodnja obasja ih unaokolo, i uplašiše se velikim strahom.
10
I anđeo im reče: Ne bojte se, jer gle, donosim vam dobre vijesti o velikoj radosti koja će biti za sav narod.
11
Jer vam se danas rodi Spasitelj, koji je Krist Gospodin, u gradu Davidovom.
12
"I ovo će vam biti znak: naći ćete Dijete povijeno u pelene, kako leži u jaslama."
13
I gle, iznenada s anđelom bijaše mnoštvo nebeske vojske, hvaleći Boga i govoreći,
14
Slava na visinama Bogu, i na zemlji mir, dobra volja među ljudima.
15
I dogodi se, da nakon što su anđeli otišli od njih na nebo, ljudi, pastiri, rekoše jedan drugome: Hajde da sada idemo čak do Betlehema, i da vidimo ovu riječ koja se dogodila, koju nam je Gospodin učinio nama znano.
16
I dođoše u žurbi, i nađoše Mariju i Josipa, i Dijete gdje leži u jaslama.
17
I kad su vidjeli, objaviše nadaleko riječ koja im je bila rečena o ovom malom Djetetu.
18
I svi koji su čuli, divili su se onim stvarima koje su im pastiri govorili.
19
Ali Marija je čuvala sve ove riječi, razmišljajući o njima u srcu svom.
20
I pastiri se vratiše, slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.
21
I kad se navrši osam dana za obrezanje malog Djeteta, Njega su nazvali imenom Isus, kako Ga je anđeo nazvao prije nego što je bio začet u utrobi.
22
"I kada se ispuniše dani njenog očišćenja, prema Zakonu Mojsijevom, odvedoše Ga u Jeruzalem, da Ga prikažu Gospodinu,"
23
kao što je zapisano u Zakonu Gospodnjem, da će se svaki muškarac koji otvori matericu zvati svetim Gospodinu;
24
i da prinese žrtvu prema onome što je rečeno u Zakonu Gospodnjem, par grlica, ili dva mlada goluba.
25
I gle, bio je čovjek u Jeruzalemu po imenu Simeon; i taj čovjek bijaše pravedan i obazriv, čekajući utjehu Izraela; i Duh Sveti bijaše na njemu.
26
I odgovor mu bi dan po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Krista Gospodnjeg.
27
I po Duhu je došao dođe u hram; i kad su roditelji unosili malo Dijete Isusa, da učine za Njega po običaju zakona,
28
primio ga je čak u naručje svoje, i blagoslovio Boga, i rekao,
29
"Sada otpuštaš slugu Svoga u miru, o Gospodine, prema riječi Tvojoj;"
30
jer su oči moje vidjele Tvoje spasenje,
31
koje si Ti pripremio pred licem svih naroda;
32
svjetlost za otkrivenje za narode, i slava naroda Tvog Izraela.
33
I Josip i Njegova majka divljahu se stvarima koje su bile rečene o Njemu.
34
I Simeon ih blagoslovi, i reče Mariji, Njegovoj majci: Gle, ovo Dijete je postavljeno za pad i ponovno ustajanje mnogih u Izraelu, i za znak kojem će se protiviti.
35
I mač će proći kroz tvoju vlastitu dušu, da bi se otkrila razmišljanja mnogih srca.
36
I bijaše Ana, proročica, kći Fanuelova, iz plemena Ašerova; ona bijaše poodmakla u mnogim danima, živjevši sa mužem sedam godina od svojeg djevičanstva;
37
i bila je udovica od oko osamdeset četiri godine, koja nije odstupala od hrama, služeći Bogu postovima i molitvama noću i danju.
38
I ona, stojeći pored, u samom času, ispovijedi Gospodina, i govoraše o Njemu svima koji čekahu otkupljenje u Jeruzalemu.
39
I kad su završili sve stvari prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
40
I malo Dijete je raslo, i postajalo snažno u Duhu, ispunjeno mudrošću; i milost Božja bijaše na Njemu.
41
I roditelji Njegovi odlazili su u Jeruzalem svake godine na praznik Pashe.
42
I kad mu bijaše dvanaest godina, odoše u Jeruzalem po običaju praznika.
43
I kad su završili dani, dok su se vraćali, Dječak Isus ostade u Jeruzalemu, a Josip i Njegova majka ne znadoše zato.
44
Ali pretpostavljajući da je On među onima na putu s njima, otputovaše jedan dan, i tražiše Ga među svojom rodbinom i poznanicima;
45
i ne našavši Ga, vratiše se u Jeruzalem, tražeći Ga.
46
I dogodi se, nakon tri dana, da Ga nađoše u hramu, kako sjedi usred učitelja, i sluša ih, i postavlja im pitanja.
47
"I svi koji Ga čuše, divili su se Njegovom razumijevanju i odgovorima."
48
I vidjevši Ga, začudiše se; i majka Njegova reče Mu: "Dijete, zašto si nam to učinio? Gle, otac Tvoj i ja smo Te tražili, i tugovali."
49
I reče im: Zašto ste Me tražili? Zar niste znali da moram biti u onome što je Oca Mojega?
50
I nisu razumjeli riječ koju im je On govorio.
51
I siđe s njima, i dođe u Nazaret, i bijaše im poslušan; a Njegova majka čuvaše sve ove riječi u srcu svom.
52
I Isus napredovaše u mudrosti i u godinama, i u milosti kod Boga i ljudi.
