0. NEBESKE TAJNE - stvari u Svetom pismu ili Riječi Gospodnjoj koje su otkrivene - nalaze se u dijelovima objašnjenja pod naslovom UNUTARNJI SMISAO RIJEČI. Što se tiče prirode tog osjetila, pogledajte što je o toj temi predstavljeno iz iskustva 1767-1777, 1869-1879, i dodatno u glavnom dijelu djela, u 1-5, 64-66, 167, 605 , 920, 937, 1143, 1224, 1404, 1405, 1408, 1409, 1502 kraj, 1540, 1659, 1756, 1783, 1807.

ČUDESA - stvari viđene u svijetu duhova i na anđeoskom nebu - smještene su u odjeljke prije i poslije svakog poglavlja. U ovom prvom svesku odjeljci su:

1. Čovjekovo buđenje iz mrtvih i njegov ulazak u vječni život, 168-181.

2. Ulazak u vječni život onoga koji je tako probuđen, 182-189.

3. Čovjekov ulazak u život vječni – nastavak, 314-319.

4. Priroda života duše ili duha u to vrijeme, 320-327.

5. Neki primjeri onoga što su određeni duhovi mislili tijekom svog života o duši ili duhu, 443-448.

6. Nebo i nebeska radost, 449-459.

7. Nebo i nebeska radost - nastavak, 537-546.

8. Nebo i nebeska radost - nastavak, 547-553.

9. Zajednice koje čine nebo, 684-691.

10. Pakao, 692-700.

11. Pakao ljudi koji su kroz život prošli mrzeći, želeći osvetu i okrutni su, 814-823.

12. Pakao ljudi koji su prošli kroz život čineći preljub i djela neobuzdane požude; također paklovi varalica i vještica, 824-871.

13. Paklovi pohlepnih; zatim prljavi Jeruzalem i razbojnici u pustinji. Također krajnje prljave paklove ljudi koji su živjeli potpuno zadubljeni u potragu za užicima, 938-946.

14. Drugi paklovi koji se razlikuju od već spomenutih, 947-970.

15. Pustošenja, 1106-1113.

[Napomena urednika NCBSP-a: Sadržaj 2. sveska ovog prijevoda može se pronaći u odjeljku 1114.]

684. ZAJEDNICE KOJE ČINE NEBO

Postoje tri neba, prvo gdje su dobri duhovi, drugo gdje su anđeoski duhovi i treće gdje su anđeli. Jedno je nebo unutarnje i čišće od drugog, što znači da su potpuno različita i odvojena jedno od drugoga. Prvo nebo dijeli se na bezbroj zajednica, kao i drugo i treće, a svaka se zajednica sastoji od mnogih pojedinaca koji, zbog sklada i jednodušnosti koji među njima postoje, zapravo čine jednu osobu. U isto vrijeme, sve zajednice zapravo čine jedno ljudsko biće. Zajednice se međusobno razlikuju po naravi prema načinu na koji varira njihova međusobna ljubav i vjera u Gospodina. Te su razlike toliko bezbrojne da nije moguće pobrojati čak ni najopćenitije njihove vrste. Čak i najmanja razlika uklapa se u savršeno uređen raspored cjeline i tako savršenom jednodušnošću doprinosi općem jedinstvu, kao što opće jedinstvo jednodušnosti među pojedincima. Svaki pojedinac stoga doprinosi sreći svih, a svi sreći svakog pojedinca. Stoga je svaki anđeo i svaka zajednica slika cijeloga neba i takoreći raj u malom.