1
I rano jutro prvoga dana u tjednu, dođoše na grob, noseći miomirise što ih bijahu pripravile, i još neke s njima.
2
Ali su našli kamen odvaljen od grobnice.
3
I ušavši, nisu našli tijelo Gospodina Isusa.
4
I tako se dogodi, dok su bili jako zbunjeni oko toga, gle, dva muškarca stajahu pored njih u blještavim ogrtačima.
5
I oni bijahu u strahu, pognuvši lica prema zemlji, rekoše im: Zašto tražite Njega koji živi, među mrtvima?
6
On nije ovdje, nego je uskrsnuo; sjetite se što vam je On govorio vama kada je On još bio u Galileji,
7
govoreći, Sin Čovječji mora biti predan u ruke grješnih ljudi, i biti razapet i treći će dan uskrsnuti.
8
I one su se sjetile Njegovih riječi.
9
I vrativši se iz groba, sve su to priopćili jedanaestorici i svima ostalima.
10
Ali su to apostolima o tome priopćile upravo Marija Magdalena, Ivana, Marija, majka Jakovljeva, i ostale žene s njima.
11
I njihove su im kazivanja izgledala kao isprazne priče te im oni nisu vjerovali.
12
Ali Petar je ustao i otrčao do groba. Sagnuo se i vidio platnene povoje kako stoje odvojeno. Otišao je čudeći se u sebi onome što se dogodilo.
13
I gledaj, dvoje od njih išli su istog dana u selo zvano Emmaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.
14
I oni razgovarahu jedan s drugim o svim tim stvarima koje su se dogodile.
15
I dok su razgovarali i raspravljali, Isus im se sam približi i pođe s njima.
16
Ali njihove su oči bile sputane tako da ga nisu prepoznali.
17
I On im reče: Kakve su to riječi koje razmjenjujete jedan s drugim, dok hodate i tužni ste?
18
I jedan od njih, čije je ime bilo Kleopas, odgovorivši, reče Njemu: Jesi li Ti jedini došljak u Jeruzalemu i nisi li znao stvari koje su se tamo dogodile ovih dana?
19
I On im reče: Koje stvari?" A oni mu odgovoriše: "One koje se tiču Isusa Nazarećanina, koji je bio Čovjek, Prorok, moćan u djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom;
20
i kako su ga glavni svećenici i naši poglavari predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.
21
Ali smo se nadali da je On bio onaj koji će otkupiti Izrael; ali osim svega toga, danas je treći dan otkako su se ove stvari dogodile.
22
Ali i neke od nas, žene, iznenadile su nas, kad su bile u ranu zoru kod groba.
23
I ne našavši Njegovo tijelo, dođoše te rekoše da su također vidjele viđenje anđela koji kažu da je On živ.
24
I nekih od onih koji su bili s nama otišli u grobnicu i pronašli su je upravo kako su žene rekle; ali Nega nisu vidjeli.
25
I On im je njima rekao: O, nepromišljeni, i spora srca da vjerujete sve što su proroci govorili!
26
Zar Krist nije trebao pretrpjeti ove stvari i ući u Njegovu slavu?
27
I počevši od Mojsija, i od svih Proroka, On im je protumačio u svim Pismima szvari što se odnose na Njega samoga.
28
I oni se pribliziše selu u koje su išli, a On se činio kao da će i dalje ići.
29
I oni su ga molili, govoreći: "Ostani s nama, jer se veče bliži, a dan je na izmaku." I on je ušao da ostane s njima.
30
I tako se dogodilo da, dok je s njima blagovao, uzevši kruh, blagoslovio ga, prelomio i dao ga je njima.
31
I njihove su se oči otvorile, i prepoznali su Njega; i On njima ne bijaše vidljiv.
32
I oni su jedni drugima govorili: Zar nam nije gorjelo srce u prsima, dok nam je govorio na putu i dok nam je On, otvorio Pismo?
33
I ustaše u to isto vrijeme i vratili su se u Jeruzalem, te pronašli jedanaestoricu okupljene i one koji su bili s njima,
34
govoreći: "Gospodin je zaista uskrsnuo i bio je viđen od Šimuna."
35
I oni objasniš e što se dogodilo na putu i kako su Njega prepoznali po lomljenju kruha.
36
Ali dok su oni govorili te stvari, Isus je osobno stao usred njih te im rekao: “Mir vama!”
37
Ali, bili su prestrašeni i u strahu, pomislili su da vide duha.
38
I on im reče:
A on im je rekao: “Zašto ste uznemireni? I zašto se pojavljuju takve misli u vašim srcima?
39
Pogledajte Moje ruke i moje noge, to sam Ja; opipajte Mene i vidite, jer duh nema mesa i kostiju kao što vidite da Ja imam.
40
I to rekavši, On im pokaza Njegove ruke i Njegove noge.
41
I dok oni od radosti još nisu vjerovali nego su se čudili, On je njima rekao: “Imate li ovdje nešto za jelo?”
42
I oni su mu dali komad ispržene ribe i meda u saću.
43
I uzevši je, On je jeo pred njima.
44
I reče im: "Ovo su riječi koje vam govorih dok sam još bio s vama: da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i u Psalmima."
45
Tada, On im je otvorio um da razumiju Pisma,
46
I On im reč: Jer tako je napisano, i tako je Krist trebao trpjeti i trećega dana ustati iz mrtvih;
47
i da se pokajanje i oprost grijeha propovijedaju u Njegovo ime svim narodima, počevši od Jeruzalema.
48
I vi ste svjedoci ovih stvari.
49
I gle, šaljem vam obećanje Oca svog nad vama; ali ostanite u gradu Jeruzalemu, dok se ne obučete u moć sa visine.
50
I On ih izvede do Betanije te podiže Njegove ruke i On je njih blagoslovio.
51
I dogodilo se, dok je On njih blagoslivljao, On da se udalji od njih i bude uznesen na nebo.
52
I tada su mu Njemu iskazali štovanje te su se s velikom radošću vratili u Jeruzalem.
53
I oni su neprestano bili u hramu slaveći i blagoslivljajući Boga. Amen!
