Marko 7

¹ I skupili su se k Njemu farizeji i neki od pismoznanaca, koji dođoše iz Jeruzalema.

² I kad vidješe da neki od njegovih učenika jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku, nađoše zamjerku.

³ Jer farizeji i svi Judejci, osim ako ne operu ruke do pesnice, ne jedu, držeći predaju starješina;

⁴ i kada dođu s tržnice, osim ako se ne isperu, ne jedu; i mnoge druge stvari koje su primili da drže, kao ispiranje čaša, i lonaca, i posuda od bronze, i kreveta.

⁵ Tada farizeji i pismoznanci upitaše Njega: Zašto Tvoji učenici ne hode po predaji starješina, nego jedu kruh neopranih ruku?

⁶ I odgovorivši reče im: Dobro je Izaija prorokovao o vama licemjerima, kao što je napisano: Ovaj narod me poštuje svojim usnama, ali njihovo srce je daleko od Mene.

⁷ I uzalud Me služe, učeći učenja koja su ljudske zapovijesti.

⁸ Jer ostavljajući zapovijest Božju, držite predaju ljudi, ispiranje lonaca i čaša; i mnoge druge slične stvari činite.

⁹ I On im reče: Dobro odbacujete zapovijest Božju, da biste držali svoju tradiciju.

¹⁰ Jer Mojsije reče: Poštuj oca svoga i majku svoju; i tko pogrdno govori o ocu ili majci, neka smrću umre.

¹¹ Ali vi kažete, Ako čovjek kaže ocu ili majci, Korban, to jest, dar, čime god bi ti mogao imati koristi od mene,

¹² i više mu ne dopuštate da učini išta za oca svog ili majku svoju,

¹³ činite Riječ Božiju beznačajnom svojom tradicijom koju ste predali; i mnogo takvih stvari činite.

¹⁴ I pozvavši sav narod k Sebi, reče im: "Čujte Me svi, i razumijte:"

¹⁵ Nema ničega izvan čovjeka što ulazeći u njega može ga oskvrnuti; nego ono što izlazi iz njega, to su stvari koje oskvrnjuju čovjeka.

¹⁶ Ako neko ima uši da čuje, neka čuje.

¹⁷ I kada je ušao u kuću daleko od gomile, Njegovi učenici ga upitaše o usporedbi.

¹⁸ I reče im: Zar ste i vi tako bez razumijevanja? Zar ne razmatrate da sve što izvana ulazi u čovjeka, ne može ga uprljati;

¹⁹ jer ne ulazi u srce, nego u trbuh, i izlazi u latrinu, čisteći svu hranu?

²⁰ I reče: Ono što izlazi iz čovjeka, to prlja čovjeka.

²¹ Jer iznutra, iz srca ljudi, izlaze zle misli, preljube, blud, ubojstva,

²² krađe, pohlepa, zloće, prijevare, razvratnost, zlo oko, huljenje, oholost, bezumnost;

²³ Sve te zle stvari dolaze iznutra i prljaju čovjeka.

²⁴ I ustavši odatle, ode u krajeve Tira i Sidona, i ušavši u kuću, ne htjede da netko to sazna , i On se nije mogao sakriti.

²⁵ Jer žena, čuvši za Njega, čija kći je imala nečistog duha, dođe i pade pred Njegove noge.

²⁶ I žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka po rodu, i molila Ga je da istjera demona iz njene kćeri.

²⁷ Ali Isus reče njoj: Pustite djecu da se prvo nasite, jer nije dobro uzeti kruh djece i baciti ga malim psima.

²⁸ Ali ona odgovori i reče Mu: Da, Gospodine; ali i psići ispod stola jedu od mrvica male djece.

²⁹ I reče joj: "Zbog ove riječi, idi svojim putem; demon je izašao iz tvoje kćeri."

³⁰ I kada je došla u svoju kuću, nađe da je demon izašao i njena kći je ležala na krevetu.

³¹ I opet, izlazeći iz granica Tira i Sidona, dođe do mora Galilejskog, kroz sredinu granica Dekapolisa.

³² I dovedoše Njemu jednog koji je bio gluh, s poteškoćom u govoru; i moljahu Ga da stavi svoju ruku na njega.

³³ I uzevši ga nasamo od mnoštva, stavi prste svoje u njegove uši; i pljunuvši, dotaknu njegov jezik;

³⁴ i pogledavši u nebo, uzdahnu, i kaže mu: Efata, to jest, Otvori se.

³⁵ "I odmah mu se otvori sluh, i veza jezika njegovog se razriješi, i on progovori ispravno."

³⁶ I zapovjedi im da nikome ne kažu; ali koliko god im zapovijedao, oni su to još više propovijedali;

³⁷ i divili su se veoma, govoreći: On je sve dobro učinio; čini da gluhi čuju i nijemi govore.