1
I Jona se pomolio Jehovi, svom Bogu, iz riblje utrobe,
2
i reče: Iz svoje nevolje zazvah Jehovu, i On mi odgovori; iz utrobe pakla zavapih, i Ti si čuo moj glas.
3
I bacio si me u dubinu, u srce mora, i rijeka me okružila; svi Tvoji razbijači i Tvoji valovi prešli su preko mene.
4
I rekoh, izgnan sam ispred očiju Tvojih; ipak ću opet pogledati prema hramu svetosti Tvoje.
5
Vode su me okružile, čak do duše; ponor me okružio; morska trava obavila je moju glavu.
6
Siđoh do dna planina, zemlja za mnom zauvijek zatvori zasune svoje. Ali ti život moj izvadi iz jame, Jehova, Bože moj.
7
Kada je duša moja obamirala u meni, sjetih se Jehove; i molitva moja doprije do Tebe, do svetosti Hrama Tvojega.
8
Oni koji obdržavaju prolazne ispraznosti ostavljaju svoje milosrđe.
9
Ali ću ja Tebi žrtvovati glasom priznanja; ispuniću ono što sam zavjetovao. Spasenje je od Jehove.
10
I Jehova je govorio ribi, i ona izbljuva Jonu na suvu zemlju (kopno).


