Jov第1章

学习

   

1 Beše čovek u zemlji Uzu po imenu Jov; i taj čovek beše dobar i pravedan, i bojaše se Boga, i uklanjaše se oda zla.

2 I rodi mu se sedam sinova i tri kćeri.

3 I imaše stoke sedam hiljada ovaca i tri hiljada kamila i pet stotina jarmova volova i pet stotina magarica, i čeljadi veoma mnogo; i beše taj čovek najveći od svih ljudi na istoku.

4 I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuće, svaki svog dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima.

5 I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osvećivaše ih, i ustajući rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svih njih; jer govoraše Jov: Može biti da su se ogrešili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako činjaše Jov svaki put.

6 A jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona.

7 I Gospod reče Sotoni: Od kuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reče: Prohodih zemlju i obilazih.

8 I reče Gospod Sotoni: Jesi li video slugu mog Jova? Nema onakvog čoveka na zemlji, dobrog i pravednog, koji se boji Boga i uklanja se oda zla.

9 A Sotona odgovori Gospodu i reče: Eda li se uzalud Jov boji Boga?

10 Nisi li ga Ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima svuda unaokolo? Delo ruku njegovih blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji.

11 Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči.

12 A Gospod reče Sotoni: Evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona od Gospoda.

13 A jedan dan kad sinovi njegovi i kćeri njegove jeđahu i pijahu vino u kući brata svog najstarijeg,

14 Dođe glasnik Jovu i reče: Volovi orahu i magarice pasahu pokraj njih,

15 A Saveji udariše i oteše ih, i pobiše momke oštrim mačem; i samo ja jedan utekoh da ti javim.

16 Dok ovaj još govoraše, dođe drugi i reče: Oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždre ih; i samo ja jedan utekoh da ti javim.

17 Dokle ovaj još govoraše, dođe drugi i reče: Haldejci u tri čete udariše na kamile i oteše ih, i pobiše momke oštrim mačem; i samo ja jedan utekoh da ti javim.

18 Dokle ovaj još govoraše, dođe drugi i reče: Sinovi tvoji i kćeri tvoje jeđahu i pijahu vino u kući brata svog najstarijeg;

19 A to vetar velik dođe ispreko pustinje i udari u četiri ugla od kuće, te pade na decu i pogiboše; i samo ja jedan utekoh da ti javim.

20 Tada usta Jov i razdre plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se,

21 I reče: Go sam izašao iz utrobe matere svoje, Go ću se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje.

22 Uza sve to ne sagreši Jov, niti reče bezumlja za Boga.