1
Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj i brata Timotija crkvi Božjoj u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji:
2
Blagodat vam i mir od Boga Oca našeg, i Gospoda Isusa Hrista.
3
Blagosloven Bog i Otac Gospoda našeg Isusa Hrista, Otac milosti i Bog svake utehe,
4
Koji nas utešava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utešiti one koji su u svakoj nevolji utehom kojom nas same Bog utešava.
5
Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i uteha naša umnožava kroz Hrista.
6
Ako li smo, pak, u nevolji, za vašu je utehu i spasenje, koje postaje u trpljenju tih istih stradanja koja i mi podnosimo.
7
I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utešavamo, za vašu je utehu i spasenje, znajući da kao što ste zajedničari u našem stradanju tako i u utesi.
8
Jer vam nećemo, braćo, zatajiti nevolju našu koja nam se dogodi u Aziji kad nam je bilo preteško i preko sile tako da se nismo nadali ni živeti;
9
Nego sami u sebi rasudismo da nam valja pomreti, da se većne uzdasmo u sebe nego u Boga koji podiže mrtve.
10
Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i u Njega se uzdamo da će nas i još izbaviti,
11
S pomoću i vaše molitve za nas; da mnogi ljudi mnogu hvalu daju Bogu za dare koji su nama dati vas radi.
12
Jer je naša slava ovo: svedočanstvo savesti naše da smo u prostoti i čistoti Božjoj, a ne u mudrosti telesnoj nego po blagodati Božjoj živeli na svetu, a osobito među vama.
13
Jer vam drugo ne pišemo nego šta čitate i razumevate. A nadam se da ćete i do kraja razumeti.
14
Kao što neki i razumeste da smo vam slava kao i vi nama za dan Gospoda našeg Isusa Hrista.
15
I u ovom pouzdanju htedoh da vam dođem pre, da drugu blagodat imate;
16
I kroz vas da dođem u Makedoniju, i opet iz Makedonije da dođem k vama, i vi da me pratite u Judeju.
17
Ali kad sam ovo hteo, eda li sam dakle šta nepristojno činio? Ili što se nakanjujem, da se po telu nakanjujem, da bude u mene da da, a ne ne?
18
Ali je Bog veran, te reč naša k vama ne bi da i ne.
19
Jer Sin Božji Isus Hristos, kog mi vama pripovedasmo ja i Silvan i Timotije, ne bi da i ne, nego u Njemu bi da.
20
Jer koliko je obećanja Božijih, u Njemu su da, i u Njemu amin, Bogu na slavu kroz nas.
21
A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas,
22
Koji nas i zapečati, i dade zalog Duha u srca naša.
23
A ja za svedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeći vas ne dođoh više u Korint.
24
Ne kao da mi vladamo verom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer u veri stojite.